Skip to content

BENEDIKTINCI - SAMOSTAN ĆOKOVAC

Počeci i razvoj PDF Ispis E-mail

Općenito se drži da su veze Hrvata s Rimom počele 641. godine. U tom prvom dodiru veliku ulogu odigrao je opat Martin. Njega je papa Ivan IV. bio poslao s mnogo novca u Dalmaciju i Istru da otkupi zarobljene kršćane te pokupi moći mučenika i donese ih u Rim. Opat Martin je pripadao, po svoj prilici, benediktinskoj reguli, kojoj su sigurno pripadali i toliki drugi papisnki legati poslani hrvatskim vladarima.

Početkom IX. stoljeća Hrvatska je potpala pod franačku vlast. Naskoro su stali u naše krajeve iz Franačke pridolaziti, preko patrijarhata iz Akvileje, redovnici, svećenici i biskupi. Franački su monasi vjerojatno i organizirali prve zapadnjačke samostane u Hrvatskoj.

Najdrevniji hrvatski samostan, za koji možemo navesti sigurno povijesno svjedočanstvo, jest onaj što ga je sredinom IX. stoljeća podigao knez Trpimir na položaju Rižinica, između Klisa i Solina. Na Trpimirov dvor bio je pobjegao i ondje od 846. da 848. godine živio glasoviti Saksonac Gottschalk, pa se misli da je upravo na poticaj ovog poduzetnog monaha Trpimir pozvao benediktince u svoju državu.

Po uzoru na ostalu kršćansku Europu, koja je bila puna benediktinaca, i hrvatski su vladari ili osnivali nove ili bogato obdarivali već postojeće samostane. Vladare su slijedili banovi, župani, dvorjanici i drugi odličnici, a za njima nisu zaostajali ni autonomni dalmatinski gradovi ni imućni građani.

U drugoj polovici XI. stoljeća nastaju svi naši kraljevski samostani, a i nekliko zadužbina hrvatskih odličnika. Kraljica Jelena povjerila je benediktincima grobove hrvatskih vladara i crkvu Sv. Stjepana u Solinu. Koncem XI. stoljeće benediktinci i benediktinke nalazili su se na četrdesetak mjesta po raznim našim krajevima, a u XIII. stoljeću što sigurnih, što vjerojatnih benediktinskih mjesta ima oko stotinu.