Skip to content

BENEDIKTINCI - SAMOSTAN ĆOKOVAC

Naslovna Monaštvo Benediktinsko monaštvo Srednjevjekovne reforme
Srednjevjekovne reforme PDF Ispis E-mail

Prvi jači pokušaj reforme — koja je pokazala znatnih, ali ne i dugotrajnih, uspjeha — izvršio je Benedikt, osnivač anijanske opatije (od oko 750 do 821 god.). Njemu je car Karlo Veliki bio povjerio, da izradi nacrt obnove, a Karlov sin Ljudevit Pobožni njega je postavio nad svekolike samostane u carstvu i naredio, da se svi monasi prilagode reformi Benedikta Anijanskoga.

I brojne sinode, održane na raznim stranama u IX. i X. stoljeću, nastojale su pridignuti opalu stegu u samostanima. Znatnih uspjeha u tom nastojanju stekle su opatije Camaldoli, Vallombrosa i neki drugi centri, ali su se ovi većim dijelom odijelili od staroga benediktinskog reda. Trajnu pak obnovu u samom redu i stalno poboljšanje monaške discipline u velikim razmjerima izvršila je opatija Cluny, osnovana 910. godine na rijeci Grosne, u staroj Burgunđiji, sjeverno od Lyona.

Preko dvije stotine godina Cluny je davao smjernice vladajućim faktorima Crkve i države u onda zamršenim i gorućim pitanjima svjetovne investiture, simonije i klerogamije, te ujedno vodio uspješnu borbu protiv feudalnoga zarobljivanja Crkve. Sam Rim je u Clunyju našao najjači oslon u obrani pokolebanog ugleda Crkve te iz Clunvja uzeo nekoliko energičnih papa reformatora (kao Grgura VII, Urbana II i Pashala II).
Cluny je prvi došao na ideju spajanja više samostana u jedno moralno tijelo, da bi se udruženi mogli uspješnije oduprijeti intervenciji laika izvana i slabljenju discipline iznutra. Posebnu brigu Cluny je posvećivao strogoj poslušnosti, produženoj psalmodiji u dobro izvođenom koralu, sjajnim liturgijskim obredima u veličanstvenim crkvama i ozbiljnoj šutnji. Potencirao je odvajanje od vanjskoga svijeta, ali pri tom nije zanemario dobrotvornost ni gostoprimstvo. Manualni rad je došao na drugo mjesto, a znanstveno zanimanje ograničeno uglavnom na duhovnu izobrazbu i teologiju.

Kada je poslije duge i utjecajne clunyjevske periode zapadno monaštvo po drugi put klonulo, cistercitska mu je obnova dala još jedan novi i snažni poticaj. U mjestu Citeaux (lat. Cistercium) po kojem je novi red dobio i ime, 1098 benediktinski opat sveti Robert Norman sa dvadeset monaha započeo je novi stil monaškog života. Treći opat novog samostana sv. Stjepan Harding, dao je 1119. godine Citeaxu vlastiti ustav, pozbat pod imenom Charta Charitatis. Najznačajniji predstavnik i ujedno pravi organizator cistercitskog reda je sveti Bernard, osnivač i prvi opat opatije Clairvaux.

S vremenom su i cisterciti prihvatili mnogo toga što su zamjerali clunyjevcima, pa se ubrzo i kod njih pojavila reakcija, koja je tražila povratak na staro. Na taj način potekla je i reforma trapista. Trapisti su dobili ime od cistercitske opatije La Trappe. Ovu je strau opatiju 1664. godine reformirao njezin komendatarni pa onda i monaški opat Armand Jean le Bouthillier de Rance. On je uzeo za cilj svoje reforme: obnoviti način života prvih cistercita.