Skip to content

BENEDIKTINCI - SAMOSTAN ĆOKOVAC

Naslovna Monaštvo Benediktinsko monaštvo Benediktinci u Novom vijeku
Benediktinci u Novom vijeku PDF Ispis E-mail

Od XIII. stoljeća dalje broj se benediktinskih obitelji umanjivao tako. da je od desetaka tisuća starih samostana samo oko tisuću i pet stotina opatija preživjelo srednji vijek. Mnoge su od ovih stupile u novi vijek sigurnim korakom, dapače su se neke među njima ojačale. U nekim se krajevima razdoblje od druge polovice XVI. stoljeća do XVIII. stoljeća ubraja kao jedan od značajnijih perioda benediktinske povijesti.

Za to doba posebno treba istaknuti napore benediktinaca na znanstvenom polju i u građevnoj umjetnosti. Među ondašnjim organizacijama na prvom se mjestu nalazila francuska kongregacija Sv. Maura (od 1618 god.), koja se po svem kulturnom svijetu pročula solidnim obrazovanjem, planskim znanstvenim radom i vrlo značajnim književnim djelima.

U novom vijeku napadale su benediktince tako teške i mnogobrojne nedaće, da su na koncu bili gotovo izbrisani s lica zemlje. Kao sudbonosnije neprilike spominjemo: pojačani režim komenda, protestantsku reformaciju sa seljačkim pobunama i vjerskim ratovima, jansenizam, jozefinizam i francusku revoluciju. Posljedica je svega ovoga bila, da je Napoleona preživjelo vrlo malo opatija, i to napola praznih. Napokon, u prvoj polovici XIX. stoljeća i te ostatke ostataka napadoše velike sekularizacije, zapljene posjeda i nesnošljivi uslovi u svim evropskim državama, tako te je u nekih tridesetak cenobija životarilo nepunih pet stotina monaha.

Građevine pak dokinutih i najvećega broja još postojećih samostana bile su pretvorene redom u muzeje, biblioteke, škole, upravne ili stambene zgrade, kazališta, vojničke ustanove, svratišta, tvornice, kaznionice, a nešto malo u sjemeništa i biskupske dvorove. Ostaci nekoliko znamenitijih opatija bili su, štaviše, adaptirani za skladišta i konjušnice. Nekima su i temelji iz zemlje bili iskopani, tako da se više i ne zna, gdje su se dizale.

Međutim, u drugoj četvrti XIX. stoljeća stadoše se ponovno obnavljati benediktinci, najprije u Bavarskoj i Francuskoj, pa onda po Pruskoj i dalje po Evropi, u objema Amerikama i na ostalim kontinentima.

Danas je benediktinski red, uzet u užem smislu, podijeljen u dvadeset i jednu kongregaciju. Svaka vrši regulu prema svojim deklaracijama, konstitucijama i statutima. Svaka ima na čelu opata prezesa, nadopata ili generalnoga opata, a konfederacija svih kongregacija opata primasa, kojega biraju svi opati reda. Opat primas ujedno je opat međunarodnoga kolegija Sv. Anzelma u Rimu. Među kongregacijama ističu se starinom kasinska i engleska, a brojem monaha amerikanska i beuronska. Najmlađe su slavenska i olivetanska. Sve skupa broje oko 8. 000 članova u oko dvije stotine samostana, većinom opatija.

Kratica je za oznaku članova svih ovih kongregacija: O.S.B., dok grb, kojim se služe mnogi benediktinci, nosi na sebi dvostruki križ zasađen navrh troglavoga brda i na plavom polju preko križa ispisanu riječ: PAX (Mir)! Ispod grba često se čita program sv. Benedikta: Ut in omnibus glorificetur Deus - Neka je u svemu slava Bogu - ili isto skraćeno: U. I. O. G. D.